Nebojša Malić
Patriotizam, nego šta
Zoran Ćirjaković se pita da li bi odnos prema budućem statusu Kosova (i Metohije) trebalo da bude mjerilo "elementarnog patriotizma" kako ga definišu g. Antonić i g. Vukadinović. Pa naravno da bi trebalo.
Zar postoji neko drugo mjerilo patriotizma među državnim rukovodiocima, osim odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje kojoj su se zakleli na službu? Na stranu sada što se savremena srpske politička «elita» smatra suverenitet nečim što pripada svakome drugom na Balkanu ili u Briselu, ali nipošto Srbima; ili što se ustav i zakoni Srbije poštuju taman koliko i oni Zimbabvea. Osnovna funkcija jedne države, njen raison d 'etre , je zaštita suvereniteta na svojoj teritoriji – što podrazumijeva i zaštitu teritorije. Ukoliko država Srbija to nije voljna ili sposobna da uradi, onda se postavlja pitanje čemu ona uopšte služi, osim što ubire poreze i propisuje cijene malina?
Kad je Kosovo i Metohija u pitanju, princip je kristalno jasan. To je teritorija Republike Srbije, međunarodno priznata kao takva još 1912. (kada je oslobođena od Osmanskog carstva), što je potvrđeno i rezolucijom UN 1244. Upravo je ta rezolucija – koju apsolutno nisu ispoštovali ni UNMIK ni NATO, ali Srbija jeste, do posljednjeg slova – prekrila koprenom zakona djela NATO koja su po svim mjerilima međunarodnog, evropskog i američkog prava predstavljala zločin. Ne može 1244 da bude dobra kad treba da pokrije krvave tragove Alijanse, a nevažna kad treba da zaštiti Srbiju od komadanja. Pozivanje na «mirenje sa činjenicama» je samo podilaženje zakonu jačeg. Kad bi Srbija bila taj «jači», onda bi takvo razmišljanje još bilo i razumljivo, ali kada argument sile ide u korist srpske štete, onda se njegovo usvajanje od strane srpskih lidera ne može nazvati patriotizmom.
Teza g. Ćirjakovića je da «odgovorni, razumni i pošteni mogu biti i oni ljudi koji veruju da bi, ako bude nametnuto, priznavanje nezavisnosti Kosova takođe bilo patriotski čin». Dakle, priznavanje agresije, okupacije i nasilne promjene granica može biti patriotizam? Kako? Gdje još? Otkad? Po kojoj osnovi, kojim principom...?
Uz dužno poštovanje, ako se u srpskom političkom diskursu ovo smatra valjanom definicijom patriotizma – a ispad g. Krstića sugeriše da je upravo tako – onda nije ni čudo što Srbiju šuta ko stigne. Kako i neće, kad umjesto «joj!» Beograd viče «još!»
|