Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Danas

 

 

Ruža Ćirković

Socijalno odgovorna država

BRAĆA PO INTERNACIONALI: Bez sumnje, to je fotografija ove godine. Ne prošle nedelje, ne prošlog meseca, nego čitave godine. Socijalista Boris Tadić grli socijalistu Ivicu Dačića, a ovome neprijatno. Pošto je socijalista Boris Tadić isposlovao socijalisti Ivici Dačiću mestašce "na čekanju" u Socijalističkoj intenacionali. Dačić do juče nije priznavao Tadiću da je socijaldemokrata. Tadić je Dačiću uvek priznavao. Dok se oni tako grle uz zvuke Intenacionale, sociolozi, ekonomisti, novinari po Srbiji bave se upola glasa deplasiranim pitanjem: ako su i Tadić i Dačić socijaldemokrate, šta je socijaldemokratija danas? Kao što je poznato Demokratsku stranku je u Socijalističku intenacionalu učlanio Bodo Hombah, nemački socijaldemokrata. Neki misle da je kao nagradu za to dobio "Politiku". Još 1998. godine isti Hombah je u uglednom nedeljniku "Spigl" objavio tekst u kome je izneo svoju platformu za novu socijaldemokratiju Nemačke. U tom se tekstu kao prvo založio za "raskid sa socijalnom državom bilo koje vrste" i za "istorijski susret pravog liberalizma i socijaldemokratije", a sve u cilju jačanja neophodne konkurentnosti nemačke privrede usred izazova globalizovanog sveta. "Nazad ka politici preraspodele ne vodi nijedan put", zapisao je Hombah. Socijaldemokratska partija Nemačke tim receptom se sa levice pomerila u centar. Smatrajući Hombahove principe, principima socijalno odgovorne države. Razvojem događaja nezadovoljni deo nemačkih socijaldemokrata koji se zalagao za oštro oporezivanje upotrebe resursa i energije (dakle ekološki udar na kapitalizam), poresku reformu koja bi dovela do smanjenja koncentracije prihoda i imovine(dakle, socijalni udar na najbogatije) smatrajući to socijalno odgovornom državom - ostao je na levici. Danas, ovi Hombahovi vladaju, dok ovim levima rejting raste.

Šta će se izroditi kao socijalno odgovorna država u Srbiji ostaje da se vidi. Tek, ministarstva za poreze, socijalnu politiku i ekologiju pripala su socijaldemokratama koje je u Socijalističku internacionalu uveo Hombah.

INKASANTI: Glavni konkurent slici Tadića i Dačića u Internacionali prošle nedelje su bili inkasanti iz Upravnog odbora RTS-a. U petak, deset minuta iza ponoći, Džordž Skot je maestralno filozofirao na PINK-u, ali konkurenciji neuspešnih inkasanata sa prvog kanala RTS-a nije bio ni do kolena. Blaženih lica, Peđa Marković, Dule Savić, Slava Đukić i ostali smenjeni su jednim oglasom u već poluposmenjivanoj "Politici" zbog neažurnosti u naplati TV-pretplate i u nadi da će na njihova mesta uskoro sesti kadrovi kojima možda iz prve neće biti najjasnije da li su poslati da uređuju ili da finansiraju program, ali će "biti spremni da ažurno naplate RTV pretplatu". Samo dva dana ranije novinarska udruženja kojima bahatost vlasti ne smeta u drugim oblastima upozorila su da "u sadašnjim političkim promenama koje nisu završene, na razne načine pa i nezakonito, mogu biti zahvaćeni i mediji". Pojma nemam šta bi na ovaj vapaj za izuzećem rekao toliko slavljeni tavarišč Putin, ali jednim potezom još nekonstituisana srbijanska vlast je potvrdila, ono što je i dosad bilo očigledno, da se tu ne radi ni o kakvom javnom servisu nego o servisu političkih dogovora. I drugo, da se sa funkcije silazi na isti način na koji se na funkciju stiže. Ko voljom jedne političke stranke uzleti do funkcije generala, ništa prirodnije nego da voljom druge političke stranke padne na poziciju pešaka.

I treće, da nema nezavisnog medija u čijem finansiranju učestvuje država, a na ovaj ili onaj način učestvuje u finansiranju gotovo svih glavnih medija. I četvrto, da nema pravog razloga da bilo koji medij ostane u vlasništvu države, i zbog njene prirodne bahatosti i zbog širokih informativnih mogućnosti koje pruža Internet. Čak bi i tzv. javni servis trebalo bar delimično privatizovati.

DIJAGNOSTIČARI: Mlađan Dinkić je prošle nedelje objavio da je on za raskid ugovora o koncesiji za izgradnju autoputa Horgoš-Požega. I još važnije: da se na sledećim izborima on lično neće kandidovati ako dotad ne bude završen Koridor 10. Pošto on lično, koliko se može razumeti iz Predloga zakona o ministarstvima, i nije nadležan da gradi autoputeve. Ali putevi se mogu graditi samo ako ih gradi Dinkić, pa će Nacionalni savet za razvoj infrastrukture, za koji se ne zna kojim se zakonom formira i kome odgovara, a čiji će član biti Dinkić - nadležan biti. I pošto "novac nije sporan" u naredne četiri godine u izgradnju auto-puteva u Srbiji će uložiti između četiri i pet milijardi evra!

Već sam o tome pisala, ali da vas podsetim. Kad je pod efikasnim pritiskom zainteresovane javnosti na sajtu Vlade Srbije objavljen najveći deo ugovora o koncesiji Horgoš-Požega, objavljen je i aneks u kome su poimence navedene firme koje će dobiti posao na izgradnji tog autoputa. U izgledu je bio za građevinare vrlo primamljiv posao.

Ta činjenica, međutim, nije naročito uticala na vrednost akcija tih firmi na Beogradskoj berzi. Građevinari su mi tada objasnili da je to verovatno s razloga što se smatra da je firmama učešće u ovakvim građevinskim poslovima čast, pa se vrlo neredovno za obavljeni posao plaćaju. Što vrlo dobro čini praksi lažnog prikazivanja budžetskog suficita. Pokazalo se sada, međutim, da to nije bio jedini razlog. Investitori su, kao što vidite, bistri- ugovor o koncesiji Horgoš-Požega postojao je dok je postojala jedna politička kombinacija. A kao što je poznato, takve kombinacije kod nas ne traju dugo.

Dakle, uverena da investitori znaju bolje od nas birača i poreskih obveznika, pratim i kako reaguje Beogradska berza na sednicu Narodne skupštine na čijem kraju bi trebalo da dobijemo novu proevropsku vladu. Mrtva-ladna. Brokeri me teše: udar svetske finansijske krize suviše je jak, ne mogu mu se odupreti ni svetske berze, o hrvatskoj i slovenačkoj berzi da se i ne govori, pa je preambiciozno očekivati da bi vlada Mirka Cvetkovića i Ivice Dačića, s Tadićem i Dinkićem u senci, mogla sa tim da izađe na kraj.

REZERVISTI: Baš u nedelji kad je NBS objavila da je po osnovu kursnih razlika, dakle zbog slabljenja dolara prema dinaru, izgubila 8,2 milijardi dinara, bivši viceguverner NBS Dušan Stojanović predložio je da Srbija svoje monetarne probleme reši prelaskom na evro. Poput Crne Gore. Prema podacima NBS u evru Srbija drži 70 odsto svojih deviznih rezervi. Dok su joj dugovi izraženi u dolarima. Istovremeno je ruski predsednik Dimitrij Medvedev predložio da se razmotri pitanje da ruska rublja postane regionalna rezervna valuta, a prvi korak na tom putu bilo bi povećanje udela rubaljskih obračuna u međunarodnoj trgovini energentima. Dakle, dolaze zanimljiva vremena.

 
 
Copyright by NSPM