Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

 

 

Mladen Đorđević

Islamska demokratija protiv kemalizma

Godinu dana posle kri ze oko izbora predsednika, Turska je ponovo u previranju. Suočene sa sve agresivnijim delovanjem islamističke vlade, sekularne strukture su krenule u odbranu Ataturkovog nasleđa. U poslednje četiri decenije vojska je četiri puta obarala vlade, dok su sada u glavnoj ulozi delioci pravde. Ustavni sud, naime, razmatra ukidanje vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP) kao i zabranu političkog delovanja predsedniku države Abdulahu Gulu, premijeru Tajipu Erdoganu i još 69-torici vodećih funkcionera vlade i stranke. Zabrana bi dovela do vanrednih izbora, čime bi se, prema nekim mišljenjima, izvršio pravni državni udar. Ali, po prvi put u istoriji sekularne Turske, islamistička partija spremna je na otpor.

Islamisti u ofanzivi

Osvajanje 47% glasova na prošlogodišnjim vanrednim parlamentarnim izborima, izbor Abdulaha Gula za predsednika kao i podrška EU, učvrstili su položaj vladajuće AKP i premijera Erdogana. Islamisti su, potom, bez kompromisa krenuli da ispune obećanja data biračima u predizbornoj kampanji, i u proteklom periodu preduzeli mere u smeru potiskivanja uticaja sekularnih elita i dalje islamizacije. Erdogan je postavio lojalne kadrove u ključne vladine ustanove i ministarstva, u sudovima i tužilaštvima povećan je broj pristlaica AKP, dok je opozicija isključena i z projekta nacrta novog ustava i strategije reforme sudstva. Glavne državne poslove počele su da dobijaju kompanije bliske vladajućim krugovima, a preduzet je i jak pritisak na medije. (1) Vlada je uticala na pojedine medije da otpuste ugledne novinare, protivnike islamista, a došlo je i do hapšenja pojedinih novinara kritičara vlasti, uključujući čak i 83-godišnjeg Ilhana Seldžuka, na osnovu privatnih telefonskih poziva i i-mejlova. Birokratskim putem, zatim su preuzeti pojedini važni mediji, poput konglomerata Sabah, drugog po veličini u Turskoj, koji su bili u vlasništvu biznismena iz sekularnih krugova, a potom su ti mediji nameštenim tenderima predati u ruke biznismena lojalnih AKP-u. Radi dalje islamizacije društva, ublaženi su propisi koji sprečavaju islamsku indoktrinaciju u religioznim školama, a vlada nastoji i da postepeno uvede konzervativni islamski moral. U Istanbulu (gde je AKP na vlasti) zabranjeno je reklamiranje žena u bikinijima na uličnim panoima, mladići i devojke se prevoze do škola odvojenim autobusima, a pokušava se uvoditi i prohibicija alkohola.

Postupci vlasti izazivali su oštre proteste pristalica sekularizma koji već duže vreme javno optužuju premijera Erdogana da vlada ima nameru da uvede šerijat. Najčešća optužba glasi:“tekije” (turska reč arapskog porekla), koja znači prikrivanje stvarnih stavova i namera. Crvenu liniju koja je izazvala kontraudar predstavljao je pokušaj ukidanja zabrane nošenja marame na univerzitetima i administraciji. Februara 2008 . 411 poslanika u Medžlisu glasalo je za ustavne amandmane, kojima se ukida ta zabrana . Nakon toga, nacija se nepomirljivo podelila , pošto se na ovom pitanju prelamaju suprotnosti turskog društva, i ono u Turskoj ima ogroman značaj, poput pitanja abortusa u SAD. Ova odluka je dovela do velikih podela na fakultetima, a na pojedinim fakultetima došlo je do nereda i tuča devojaka sa maramama i bez njih. Pojedini fakulteti dozvolili su nošenje marama,dok su drugi insistirali da se prethodno mora izmeniti zakon o visokoškolskom obrazovanju u kome je zabrana i zapisana. Sukob je pojačalo i reagovanje AKP-a, čiji funkcioneri su pozvali državnog tužioca da odmah pokrene krivični postupak protiv rektora koji još ne dozvoljavaju nošenje feredža na univerzitetima. U AKP-u smatraju da je time izvršeno krivično delo, a na udaru su se pre svih našli rektori univerziteta na istoku zemlje, gde islamisti imaju duboke korene.

AKP pred zabranom

Aktivnosti AKP dovele su do reakcija sekularnih krugova, Sekularisti smatraju da islamisti jedno govore, a drugo rade: da govore o demokratiji, a u pozadini spremaju uvođenje šerijata. U skladu s tim, sročena je i prijava za zabranu vladajuće AKP koju je Ustavnom sudu podneo glavni državni tužilac Abdurahman Jalčinkaja, a koju je Ustavni sud 31. marta, 2008. jednoglasno odlučio da razmotri. U optužnici predatoj na preko 150 stranica navodi se da AKP kuje” zaveru za uvođenje šerijatskog zakona u Turskoj". Tužilac smatra da je realni cilj promena u školskom sistemu, dozvola nošenja marama, ubacivanje religije u sistem obrazovanja i javne institucije, tako da se potkopa sekularizam, a Turska pretvori u islamističku državu. U dokumentu su iznete tvrdnje da su članovi AKP isuviše religiozni i da žele više verskih sloboda, kao i niz citata premijera Erdogana koje je u svojim javnim nastupima izrekao u intervjuima za zapadne medije, a koje sekularisti smatraju “anti-sekularnim pogledima i aktivnostima.” Glavni tužilac smatra da se rizik obaranja sekularizma svakodnevno povećava, a da je jedini način da se društvo zaštiti zabrana vladajuće partije i zabrana političkog rada na pet godina predsedniku države Abdulahu Gulu, premijeru Tajipu Erdoganu i još 69-torici vodećih funkcionera vlade i stranke.

Državni tužilac je obrazložio sudu svoj zahtev, a njegov glavni dokaz je pokušaj vlade da ukine zabranu nošenja marame za studentkinje. Posle odbrane koju su izneli zastupnici AKP, Vrhovni sud Turske saopštio je da će odluku o tome da li da zabrani rad vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) doneti "što je pre moguće", kako se najavljuje do kraja meseca. Ustavni sud ima veliko iskustvo u ovakvim i sličnim tužbama. U Turskoj je poslednjih decenija stavljeno van zakona više od 20 partija zbog islamističkog programa ili zbog podrške Kurdima. Sada će se, ipak, delioci pravde naći u delikatnoj situaciji: reč je o ubedljivo najvećoj stranci koja je na prošlogodišnjim julskim izborima dobila čak 47 odsto glasova. U ustavnom sudu sedi 11 sudija, a da bi se odluka usvojila, dovoljno je da sedmoro glasa za zatvaranje partije.

Ipak, očekuje se da će AKP biti zabranjena. Ova očekivanja su pojačana odlukom Ustavnog suda da ponovo zabrani nošenje marama na državnim univerzitetima. V odeća opoziciona Republikanska narodna partija podnela je zahtev da se ta odluka stavi van snage, jer je u suprotnosti sa „osnovnim principima ustavnog sistema“. Ponovna zabrana marame na državnim univerzitetima nagoveštava zatvaranje vladajuće Partije pravde i razvoja, pad vlade Tajipa Erdogana i ponovno raspisivanje vanrednih izbora, jer o oba pitanja odlučuje isti sud.

Demokratija kao argument odbrane

Odluka suda izazvala je oduševljenje sekularnih snaga, ali i uzbunu u AKP, koja međutim pokazuje da ne želi da se olako preda. (2) 2001. kada je ustavni sud zabranio prethodnika AKP Partiju blagostanja premijera Erbakana, islamisti su priznali poraz. Tada nisu imali ni masovnu podršku naroda, ni medije, niti bogate biznismene koji bi stajali uz njih. Sada je slika mnogo drugačija, i premijer Erdogan najavljuje da AKP niko neće zaustaviti na zacrtanom putu, jer, po njegovom mišljenju, oni “nisu ekstremistička partija, već stranka građana”.

Jedna od mogućih uzvratnih mera jeste i izmena ustava koji je donela Armija, posle udara iz 1980.godine, čime bi se zabrana političkih stranaka učinila težom. AK partija ima većinu u Parlamentu (3/5) tako da ima opciju predlaganja promena na referendumu.

Glavni argument islamista u sadašnjoj krizi jeste sledeći: demokratija je važnija od sekularizma, jer samo tako Turska može postati istinski moderna evropska država. AKP nastoji da u prvi plan istakne parlament, kao jedino telo, ovlašćeno da donosi zakone. Povodom odluke o ponovnoj zabrani marama, u partiji ističu da se Ustavni sud nametnuo kao sila iznad parlamenta i društva, koja jednim potezom stavlja van snage ustavne amandmane,legalno usvojene u Medžlisu. AKP-u nastoji da partiju predstavi kao partija koja poštuje demokratski sistem i institucije, dok, s druge strane, optužuju sudske institucije da nisu demokratske, da se mešaju u rad zakonodavne i izvršne vlasti kao i da su visoke sudske instance Turske postale čvorište kreiranja prilika za anti-demokratsko delovanje. Islamisti ističu da evropski standardi podrazumevaju zakone prema kojima je nemoguće zabraniti partiju, sem ako ne propoveda/praktikuje nasilje kao cilj ustavnih i društvenih promena, a protivnike optužuju za sekularni fundamentalizam ili čak “sekularni džihad” (3)

Ovakvim stavom, AKP želi istaći Parlament,(u kome oni imaju većinu) kao jedino telo, uzevši globalne demokratske standarde kao referencu, koje ima moć donošenja zakona kao osnove za postojanje, ali i za odluke sudskih instanci. Time AKP pokušava da uruši autoritet Vrhovnog suda, koji važi za jednu od stubova sekularizma i kemalizma.
Ofanzivni stav islamista podupire i podrška evropskih lidera, koji nisu nimalo raspoloženi prema zabrani partije koja je vlast dobila na regularnim izborima. Zatvaranje Partije pravde i razvoja, a samim tim i pad vlade, u mnogome bi zakomplikovalo sadašnje odnose Turske i EU. Pritom, Unija nije nimalo naklonjena sekularistima, vrlo nacionalistički i antiamerički raspoloženim, koji spoljnu politiku AKP smatraju izdajničkom i podaničkom. (4)

Zapadni mediji ovu krizu nazivaju pravosudnim pučem, a Evropska unija i Savet Evrope su, povodom ovog slučaja, već izrazili zabrinutost, dok visoki funkcioneri EU, poput Oli Rena i Žoze Manuela Baroza, upozoravaju da zabrana vladajuće partije nije normalna za jednu demokratsku zemlju. (5)

Afera “Ergenekon”

Turska je opet u previranju i sukobu. S jedne strane, izabrana je islamistička vlada sa širokom podrškom, a s druge, sekularni pokret podržan od vojske i poslovnih elita. Obe strane poseduju veliku moć, ne odustajući od svojih stavova. Sukob je još više zaoštren nedavnim hapšenjima koje je sprovela policija pod kontrolom AKP. Policija je, u okviru istrage, pokrenute prošle godine u Istanbulu, privela 21 lice, među kojima su četiri bivša generala i jedan novinar. Privedeni su optuženi za pripadnost ultranacionalističkoj sekularnoj organizaciji Ergenekon, nazvanoj po mitskoj pradomovini Turaka . Među uhapšenim generalima su bivši načelnik Žandarmerije Šener Erujgur i bivši prvi armijski komandant Huršit Tolon, predsednik Privredne komore Ankare Sinan Ajgun, kao i ugledni novinar i urednik sekularističkog dnevnika "Džumhurijet" Mustafa Balbaj. Petoro privedenih pušteno je na slobodu, ali im je zabranjeno da napuste zemlju dok istraga traje, a vlasti su najavile da uskoro nameravaju da iznesu dokaze . Policija je pokrenula istragu protiv grupe "Ergenekon" još u junu 2007. pošto je u jednoj kući u Istanbulu pronašla veću količinu eksploziva. Vlasti tvrde da je dvadesetak uhapšenih pripremalo puč, i stavlja im na teret atentate na italijanskog sveštenika i jermenskog novinara Hranta Dinka. U medijima bliskim AKP-u iznete su teške optužbe na račun ove organizacije. Prema njima, u kancelariji penzionisanog generala Erujgura nađeni su tajni dokumenti, koji pokazuju da je grupa pripremala detaljnu strategiju za vojni državni udar. Prema medijima, najpre bi agenti preobučeni u članove Radničke partije Kurdistana izvršili atentate na neke ugledne ljude, posle čega bi se pokrenule demonstracije u desetinama gradova, na kojima bi se izazvali neredi. Tada bi predsednik Privredne komore Ajgun započeo priče o mogućoj teškoj ekonomskoj krizi, dok bi mediji započeli kampanju o potrebi uvođenja reda i zakona. Nakon toga bi vojna hunta preuzela vlast.

Hapšenje je šokiralo javnost u Turskoj, a mnogi sekularisti smatraju da je akcija preduzeta da bi se ućutkali protivnici režima i diskreditovala vojska . Oni ukazuju na to da je talas hapšenja počeo u času kada je državni tužilac pred ustavnim sudom izlagao pledoaje u postupku oko zabrane vladajuće partije AKP.

Erdoganova vlada hapšenje pravda borbom protiv paradržavnog, sekularnog kartela, koji ima veliki uticaj u državi, u čemu je dobio i podršku poznatog italijanskog javnog tužioca Di Pietra, a koji je ovo hapšenje uporedio sa akcijom "Čiste ruke" u Italiji.

Prema nekim mišljenjima, afera „Ergenekon“ je nastavak težnje da se naruši i kredibilitet vojske, koja je uvek bila poslednja odbrana kemalizma. Islamisti nastoje da potkopaju legitimitet vojske, ukazujući na suprotnosti između običnog naroda i ogromnih privilegija elita koje brane kamalistički sekularizam, prvenstveno vojske, generala, i sudova. U javnost su pušteni snimci, postavljeni na sajt JuTjub, u kojima je tajno snimljen general zadužen za elekronsko ratovanje kako diskutuje sa kolegama o poverljivim pitanjima, dok su u medijima bliskim AKP-u obelodanjeni neki od tajnih vojnih dokumenata.

Prema jednoj od teorija, hapšenja u okviru afere „Ergenekon“ nisu izazvana samo unutarpolitičkim razlozima. General Erujgur, je predsednik Društva Ataturkove misli, poznatog po radikalnom antiimperijalizmu. On, takođe, spada u grupu oficira koji misle da Turska treba da napusti NATO i udruži snage sa Rusijom. Stoga pojedini komentatori smatraju da je afera način eliminisanja rusofilskih elemenata unutar vojske.

U Turskoj se, očigledno, rasplamsava borba, čija sredstva su sve jača, i koja, s obzirom na izuzetnu geostratešku važnost zemlje, svakako ne može biti samo unutrašnje pitanje. Za sada je jasno da ni sekularna Turska, ni AKP, neće odstupiti bez borbe. Ipak, odgovor na pitanje koja će struja prevladati za sada je teško dati.

Fusnote:

1. U prvom periodu vlasti AKP, uticajni lobi sekularnih biznismena Tusiad, nije imao probleme u poslovanju. Posle prošlogodišnje pobede AKP, unosni poslovi postali su rezervisani za biznismene bliske AKP, što je, prema nekim mišljenjima, izazvalo reakciju sekularnih biznismena, poput milijardera Ajdina Dogana, vlasnika medijske Dogan grupe. Prema pisanju londonskog Ekonomista, sukob ekonomskih elita je jedan od ključnih faktora sadašnje političke krize, a Doganovi mediji poput Hurijeta i Milijeta su medijski “pripremile” teren za odluku Ustavnog suda o pokretanju procesa zabrane AKP.

2. Na konvenciji ženskog ogranka AK partije u nedelju 25. maja 2008. u Ankari Erdogan je reakciju vlade obrazložio rečima: “Ne mislim nikoga da uvredim, ali ako je deklaracija objavljena o procesu zatvaranja stranke, dozvoliti da to izmakne bez odgovora bilo bi izdati naših 16 miliona glasača. Ne mogu dozvoliti da takva stvar prođe bez odgovora.”

3. Do oštrih reči između suda i AKP došlo je i povodom deklaracije (21. maja) koju je izdao Kolegijum predsedavajućih Vrhovnog apelacionog suda, optužujući vladu za pritiske, kao i da tursko sudstvo čini metom napada u očima EU. Istoga dana, oštro je reagovao portparol vlade i zamenik premijera, i rekao da ovo javno saopštenje nema demokratskog ili pravnog uporišta te je optužio sud da se upliće u domen zakonodavne i izvršne vlasti i deluje poput političke stranke.

4. Spoljnu politiku AK partije sekularisti smatraju izdajničkom, podaničkom i podređenoj interesima Sjedinjenih Država i Evrope. Sekularisti su negativno orijentisani, sumnjičavi i pesimistični u pogledu pridruživanja Turske EU. Smatraju da je politika vladajuće stranke otvorila prostor globalnim kompanijama (posebno su kritični spram investicija iz arapskih zemalja) da ovladaju turskim tržištem – što je, po njima, udar na integritet, ponos i ekonomsku nezavisnost zemlje.

5. „U normalnoj evropskoj demokratiji politička pitanja se raspravljaju u parlamentu i odluke donose na biralištima, a ne u sudnicama. Izvršna vlast ne treba da se meša u rad pravosuđa, kao što sudije ne treba da se mešaju u politiku”, izjavio je komesar za proširenje EU, Oli Ren.
„Nadam se da će ustavni sud doneti odluku koja će biti u skladu sa pravom, demokratskim principima i evropskim standardima. Mi smo zabrinuti zbog sadašnjeg razvoja, jer to (postupak zabranjivanja vladajuće stranke) nije normalno za jednu stabilnu demokratsku zemlju”, upozorio je predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Barozo.

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM