Đorđe Vukadinović
Kakav crni Putin
Plašim se da gospodin Rapajić nije u pravu ni u onome zbog čega me kritikuje ni u onome zbog čega me pomalo hvali. Naime, na pamet mi ne pada da glorifikujem lik i delo Borisa Tadića – naprotiv – niti da veličam njegove naprasno otkrivene državničke kvalitete. Ali kao objektivan posmatrač nisam mogao a da ne konstatujem činjenicu njegovog, trenutno, gotovo apsolutnog političkog trijumfa. Otuda i rečenica koju gospodin Rapajić preseca na pola, a koja integralno glasi: „ Sve u svemu, ako je politika veština dolaska i opstanka na vlasti, i uvećanja iste, kao što veruje Makijaveli i većina srpskih političara i birača, onda je Tadić ubedljivo najveći i najsposobniji političar kojeg smo imali od obnavljanja višestranačja“. Prvi deo ove rečenice je izostao u Rapajićevom citatu, a on je naravno ključan, s obzirom da odmah u nastavku kažem da ja ne mislim da se politika može svesti samo na puku uspešnost u borbi oko vlasti.
Drugo, i najvažnije, poređenje sa Putinom nije moje i naveo sam ga sa ironijom i samo kao kontrapunkt druge, po mom mišljenju, takođe pogrešne teze o „političkoj Barbiki“. Jedina i to spoljašnja sličnost Tadića sa Putinom mogla bi biti visoka koncentracija vlasti u jednim rukama – dok je sve drugo različito, pa i suprotno. Povećanje Putinove moći bilo je praćeno stalnim jačanjem ekonomske, političke i vojne moći zemlje kojoj je stajao na čelu, što, više nego očigledno, bar za sada, nije slučaj sa Tadićem i Srbijom. (A ako, kojim čudom, to jednog dana bude slučaj, obećavam da ću to prvi konstatovati i pozdraviti.) Sem toga, Putin je, uprkos brojnim kritikama sa Zapada, dokazao svoju privrženost ustavu i demokratskim načelima time što je u trenutku najveće popularnosti mirno sišao sa predsedničkog trona, što je osobina koja, bar za sada, ne spada u jače strane ovdašnjih demokratskih snaga.
Zato, bez obzira na lične želje, interese, simpatije i antipatije, hajde da se ne lažemo – kako trenutno stvari stoje, bojim se da bi iz mnogo razloga daleko primerenije bilo poređenje sa Borisom Jelcinom. Ako nekad bude drugačije – mojoj radosti neće biti kraja. |