Stiven Majer:

BiH nije održiva

Stiven Majer, bivši visokopozicionirani službenik CIA za Balkan, zna mnoge tajne o nama i ima, u svakom slučaju, interesantna razmišljanja o našoj budućnosti. Čovjek koji je u vrijeme kritičnih devedesetih obavljao dužnost pomoćnika direktora CIA za Balkan tajne, iz razumljivih razloga, ne može da odaje, ali iz sadašnje, profesorske perspektive, može da kaže šta lično misli o političkoj perspektivi zemlje i tome šta nas po njegovom mišljnju očekuje u budućnosti.

Njegovo mišljenje, po kojem BiH ima veoma diskutabilnu budućnost, potpuno je oprečno od stava službenog Vašingtona. I sasvim je razumljivo što je profesor Majer, koji danas predaje na Univerzitetu za nacionalnu odbranu u Vašingtonu, na početku razgovora u jednom banjalučkom restoranu diskretno zamolio da naglasimo da je riječ o njegovim ličnim stavovima. A, to je, opet, obećavalo interesantan razgovor, koji smo počeli s temom omiljenom svakom Amerikncu - predstojećim izborima.

Očekujete li neki radikalan zaokret u politici prema BiH u slučaju promjene američke administracije?

Majer: Bez obzira na to da li će pobijediti Obama ili Mekejn, to neće značiti neku promjenu, jer Bosna više nije toliko važna za američku spoljnu politiku. To, definitivno, više nije isto kao što je bilo u vrijeme Klintonove administracije. Danas su važnija druga pitanja poput Iraka, Avganistana i Irana.

Iz Vaše perspektive, kako komentarište to što su odnosi između RS i FBiH opterećeni gotovo konstantnim tenzijama?

- Zbog toga što je riječ o neprirodnom savezu između neprirodnih političkih zajednica. Radi se o iznuđenom, prisilnom rješenju. Srbi nikada nisu željeli da budu dio toga, što se vidjelo još i na referendumu o nezavisnosti BiH, koji nije odslikavao mišljenje srpskog dijela stanovništva.

Vjerujete li u budućnost BiH?

- Mislim da nije održiva i da nije moguća, čak ni za deset godina. Međunarodna zajednica će nastaviti da se trudi da sve ovo funkcioniše, ali ja sam pesimista. Jer 13 godina je prošlo od Dejtona, a i dalje su prisutne tenzije, odbojnost i podjele. Zajedno su samo zato što to želi međunarodna zajednica. Kada jednog dana međunarodna zajednica ode, biće teško održati BiH, jer nema političke volje za to.

Šta biste uradili da ste na mjestu američkog ambasadora?

- Dozvolio bih ljudima pravo da glasaju da li žele da ostanu u jednoj državi ili ne, jer to je osnovna demokratska stvar. Da sam sad u administraciji, preporučio bih referendum. To sam govorio i dok sam bio u administraciji, ali uvijek se govorilo da bi to bilo destabilizirajuće, mada ne vjerujem u to. Vašington, međutim, smatra da je jedinstvena država faktor stabilizacije i da bi potreslo čitav region ako bi se mijenjale granice.

Kako onda gledate na status Kosova i na njegovu vezu sa statusom RS?

- Nema nijednog razumnog razloga zašto albanska većina na Kosovu može da se odvoji od Srbije, a srpska većina u RS ne može od BiH. Njihov argument je da je Kosovo jedinstven slučaj, što i jeste na jedan način, ali takva je i RS, pa i Crna Gora. Ako se može održati referendum u Crnog Gori, ako se može prihvatiti volja većine na Kosovu, zašto to onda ne može i na drugim mjestima.

Šta biste Vi uradili da ste u poziciji vlasti RS?

- Moj savjet bi bio da se pusti narod i njegovo vođstvo da sami donose odluke. I ako to bude odluka da se odvoje, onda neka tako i bude, neće biti kraj svijeta. Ali, mislim da vlasti RS nisu spremne na to.

Vjerujete li da će se OHR, kao čuvar Dejtona, uskoro ugasiti?

- Ne vjerujem da će Lajčak biti posljednji visoki predstavnik. To su, uostalom, i govorili mnogi prije njega. Zanimljivo je da je među pet ciljeva i dva uslova za gašenje OHR-a i vladavina prava. Ali, kako se "vladavina prava" može izmjeriti? Vidite, uvijek postoji način da se kaže "eto, nije se postiglo..."

Činjenica je da se političke borbe prenose i na polje medija, tako da smo svjedoci da, na primjer, pojedini mediji iz FBiH gotovo svakodnevno napadaju ono što se čini u RS, bez obzira na to o čemu se radi. Kako komentarišete takav odnos?

- Problem je u tome što se radi o dvije različite kulture i različitim pogledima na ono što se na kraju želi. Jednostavano, korijeni za zajedničku, jedinstvenu državu prilično su plitki, što se vidi i po ovom slučaju. Jer, umjesto da ljude iz drugog entiteta gledaju kao kolege i prijatelji, oni se vide kao konkurenti.

Kakva je sada praksa u sprovođenju američke politike u BiH - dobija li ambasador naloge iz Vašingtona ili je samostalan u radu ovdje?

- Došlo je do veoma interesantne promjene, i ne samo u BiH, već i na Balkanu uopšte. Vašington je još zainteresovan u određenoj mjeri šta ambasadori rade ovdje i ranije, tokom 1999. godine pa i početkom 2000. godine, kada je ovo bilo veoma važno pitanje za američku spoljnu politiku, odluke su donošene u Vašingtonu. Sada je došlo do promjene i odluke donose sami ambasadori, a ne Vašingoton.

(Intervju je vodio Dragan Risojević; objavljen je u banjalučkim “Nezavisnim novinama” 19.7.2008.)