Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

 

 

Mark Hakard

Poruka iz Moskve

Jedan od ključnih ruskih zvaničnika u sredu je stigao u Havanu, i to ne samo da bi uživao u cigari na suncu Kariba. Potpredsednik ruske vlade Igor Sečin, jedan od najbližih savetnika Vladimira Putina, sleteo je sa pozamašnim rasporedom poslovnih aktivnosti. Zvaničan razlog Sečinovog puta je energetska saradnja između Kube i njenog nekadašnjeg hladnoratovskog patrona. Ali odabir emisara od strane Kremlja kao i sam tajming, mogu značiti da je namera da se uputi upozorenje Vašingtonu: na pritisak koji SAD vrši na periferiji Rusije može biti uzvraćeno na sličan način.

Sečinova poseta naizgled se tiče razvoja kubanskih naftnih polja, na čemu rade Zarubežnjeft, koji kontroliše vlada, i rafinerijska infrastruktura Lukoila, privatne ruske naftne kompanije. Ne treba sumnjati u objavljenu svrhu Sečinove posete – Rusija i njene naftne kompanije su ambiciozni igrači na globalnom energetskom tržištu. Potpredsednik je i sam predsedavajući u Rosneftu, državnom naftnom gigantu.

Zato se čini prirodnim to što Moskva koristi stare veze sa Fidelovim režimom da sada izgradi energetsko partnerstvo sa Kubancima. Havana poseduje između 5 i 10 miliona barela nafte u nalazištima na moru, koje tek treba eksploatisati. Očigledno, namera Rusije je što bolja komercijalna pozicija – Indija, Kina i Brazil su već zainteresovani za razvoj energetskog potencijala Kube. Pa ipak, postoji još jedan strateški razlog za slanje Sečina: Kremlj želi da uputi poruku Sjedinjenim Državama.

Tokom sredine 1980-tih, Sečin je radio kao prevodilac u Mozambiku i Angoli, pri čemu su obe zemlje bile poprišta bitaka tokom hladnog rata. Dok je Vladimir Putin bio agent KGB-a u Istočnoj Nemačkoj, Sečin se najverovatnije bavio istim u Africi. Može se pretpostaviti da je on upravo tu uspostavio odnose sa kubanskim vojnim „savetnicima“ te vojnim i obaveštajnim personalom, koji su često na frontu ratovali protiv snaga iza kojih su stajale SAD. Nema razloga da sada ne obnovi kontakte sa tim istim ljudima.

Danas je Sečin snaga na koju se mora računati kada se radi o politici Kremlja, i poglavar moćnog klana silovnik. Ova grupa, najvećim delom sastavljena od veterana bezbednosnih službi, uglavnom sa nacionalističkim, anti-zapadnjačkim spoljnopolitičkim stavovima, bila je optužena da je, između ostalog, prouzrokovala pad oligarha Mihaila Hodorkovskog i raspad masivne naftne kompanije Yukos.

Ako Sečinova prošlost i njegov položaj Putinove desne ruke ne mogu da na njega privuku pažnju Vašingtona, možda skorašnji događaji mogu. Prošle nedelje su ruski izvori nagovestili mogućnost stacioniranja strateških bombardera u bazama na Kubi. Drugi spekulišu da bi postrojenje za obaveštavanje signalima (Signals-Inteligence Facility) za koje je Putin bio naredio da se stavi u naftalin 2001. godine, sada moglo biti ponovno otvoreno. U međuvremenu, Venecuelanski autokrata Hugo Čavez bio je u poseti Moskvi da bi proširio energetsku saradnju i kupio rusko oružje.

Koliko je verovatno rusko strateško prisustvo na Kubi? U ovom trenutku, projekti Moskve u Latinskoj Americi više su signali nego konkretni prvi koraci. Obodrena obilatim prilivom keša, Rusija neće biti zainteresovana za ponovno uspostavljanje suvencionisanja klijentelskih država na način kako je to Brežnjev radio. Kuba i dalje nosi na grbači dug od 166 miliona dolara iz sovjetske ere, na čijem je restrukturisanju Moskva počela da radi 2006. godine. Ruski poslovni njuh se drastično popravio nakon komunističke ere, pa je Kremlj sada zainteresovan za obrtanje profita, a ne za ponavljanje politbiroovskih grešaka. Ruski energetski poduhvati daleko su od puke maske za ponovno uspostavljanje vazduhoplovnih baza na ostrvu.

Malo je verovatno pak da će Kuba ponovo funkcionisati kao nosač ruskih aviona. Takav raspored stvari bi značio prelazak preko ’crvene linije’, kako reče general vazdušnih snaga SAD Norton Švarc na prošlonedeljnim kongresnim pretresima. Ruski nuklearni bombarderi na Kubi predstavljali bi ozbiljnu pretnju – i zahtevali odlučan odgovor od strane SAD kojim bi se Moskvi stavilo do znanja da takvi potezi ne bi bili mudri.  

Ipak, moguće je da bi Kuba mogla da posluži za natankavanje goriva ruskim vazduhoplovnim snagama koje ponovo obavljaju redovne dalekosežne patrole strateškim bombarderima. Još je verovatnije povećanje obaveštajne saradnje između Kube i Rusije. Bivši direktor Federalne službe bezbednosti i sadašnji sekretar ruskog Saveta za bezbednost, Nikolaj Petrušov je Sečinov pratilac u Havani, što čini još izvesnijom rusku odlučnost u ovim naporima. Nacionalni interesi dveju zemalja su na ovom polju posebno harmonični, s obzirom da su SAD primarna meta špijunaže obeju zemalja.  

Povećanje ruske aktivnosti u Latinskoj Americi nije po sebi glavna strateška inicijativa, već pre suptilni signal kreatorima američke politike. Vašington je dosledan u svojoj podršci onome što Moska smatra anti-ruskim tendencijama na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza. Dva najistaknutija primera, Gruzija i Ukrajina, imaju podršku SAD za učlanjenje u NATO. Izgradnja sistema anti-raketnog štita u istočnoj Evropi bez smislenih konsultacija sa Rusima samo pojačava strahove Kremlja od strateške ugroženosti, pa proglasio se Vašington partnerom ili ne.

Posetu Igora Sečina Kubi bi najbolje bilo posmatrati kroz geopolitičku prizmu. Rusija možda više nije ona supersila iz prošlosti, ali njeno ponovno pojavljivanje ne treba potcenjivati. Moskva bi da podstakne revalorizaciju prioriteta SAD u Evroaziji, i nada se da je njena poruka stigla u Novi Svet. Ako Amerika i dalje bude insistirala na onome što Kremlj smatra mešanjem u vitalne interese Rusije, analogna reakcija se može očekivati neprijatno blizu obalama SAD.

Autor je pomoćnik direktora Niksonovog centra

(01.08.2008, The National Interest) 

 

 

 
 
Copyright by NSPM