Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Prenosimo Kurir - Intervjui

 

 

 

Tomislav Nikolić

Moja istina

BEOGRAD - Tomislav Nikolić ozlojeđeno je za sobom zatvorio vrata Srpske radikalne stranke i otišao. Borba koja mu predstoji pokazaće da li je političar od formata, koji će uspeti da se izbori za svoje mesto. Ono što je izvesno, nema mu povratka na staro. Na početku razgovora za Kurir Nikolić priča o korenima sukoba s Vojislavom Šešeljom.

- Ima tome već godinu dana. U parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope izborili smo se da ubace amandman kojim se osuđuje ponašanje Haškog tribunala prema Šešelju. Shvatali smo to kao veliku njegovu i našu pobedu, kao pobedu pravde nad zločinom koji se sastoji u tome da čoveka držite u pritvoru četiri i po godine, a ne zakazujete mu početak suđenja. Onako veseli i radosni, Dragan Todorović i ja izlazimo, kad me zove Šešelj i kaže da sam mu zabio nož u leđa!

Zbog čega?

- Citiram ga doslovce: "Sada će početi suđenje, a ja za to nisam spreman". Ja u šoku! Kako, čoveče, nisi spreman, pa mi četiri godine držimo naučne skupove na kojima ozbiljni ljudi ukazuju na kršenje tvojih prava! Kaže: "Nisam spreman". Drugi i najveći sukob izbio je u maju ove godine, kad sam ga posetio u Hagu. Jednostavno, sukobile su se dve koncepcije oko toga u kom pravcu stranka treba da nastavi da se kreće. Još tada je počeo da zbunjuje vojvođanske odbore, sva ovlašćenja prebacio na Milorada Mirčića zaobilazeći Dragana Todorovića kao predsednika Izvršnog odbora. Uostalom, pitajte Todorovića da li je tada Šešelja nazvao lažovom.

Šta se dalje dešavalo?

- Svi smo osećali da mnogo toga u stranci ne valja. Predočavali smo mu da s takvim odnosom partija nema šanse u Vojvodini, da su ljudi posvađani, zbunjeni, dezorijentisani... Nije pomoglo. Ništa nije slutilo na dobro. Imali smo vrlo oštru verbalnu polemiku. I tada mi je ponovio da mu zabijam nož u leđa. Kulminacija je bila priča o Koštunici kao premijeru. Ja o tome nisam imao pojma, ali jeste Ivica Dačić! Pobogu, zar o tako važnom pitanju treba da me obaveštava neko drugi?!

Tada ste podneli ostavku?

- Tako je. Rekao sam da se ne slažem s načinom na koji se prema meni postupa. Međutim, Šešelj me je zamolio da sačekam još godinu dana, kad bi trebalo da se završi suđenje. Dao sam reč da ću biti zamenik predsednika SRS u tom periodu, posle čega ću dati neopozivu ostavku na tu funkciju. Tada smo se vratili i na onaj razgovor na surčinskom aerodromu, kad mi je Šešelj, na odlasku u Hag, rekao da vodim stranku kako znam i umem i da ponekad ne slušam ni njega, jer će mu biti poremećena svest. Pitao me je opet da li mislim da mu je poremećena svest, a ja sam mu odgovorio da više ne znam i da govori potpuno drugačije.

Onda dolaze izbori.

- Dolazi i naš poraz, uprkos velikim šansama da konačno osvojimo vlast. Znate, ne možete pobediti na izborima ako unapred Vojislava Koštunicu proglasite premijerom, to je političko samoubistvo! Podizao sam moral stranke koja je osvojila 30 odsto glasova, ali je shvatila da na ovakav način, s ovakvim vođenjem, podelama i konfuzijom, nikada neće osvojiti vlast. Negde u to vreme počinju da se dešavaju čudne stvari, mnogobrojni funkcioneri dolaze i poručuju da šef naređuje da se tako i tako učini.

Ko? Todorović, Radeta, Jovanovićeva...

- Svi oni i mnogi drugi. Namerno je rušio moj ugled u stranci. Kad sam ga pitao zašto to čini, rekao mi je da ja ne mogu da vodim stranku kao on.

Kada je sukob kulminirao?

- Onog momenta kad su narikače počele da kunu u Skupštini. Krenule su s Tadićem, ali mi je objašnjeno da su mislile i na mene.

Ko vam je objasnio?

- One, narikače. Na moje pitanje: "Zašto, pobogu, to radite, zašto mi kunete unuke, jer vi znate da sam ja kum Šešeljevih unuka?" rekle su mi: "Tako je izdiktirano iz Haga". Shvatio sam da više ne mogu da budem na čelu ljudi koje predvodi čovek koji više ne može da proceni uticaj onoga što se izgovori u Srbiji.

Kako je zapravo tekao poslednji sukob sa Šešeljom na sednici Predsedništva?

- Šešelj je pre izvesnog vremena pozdravio naš amandman kojim se u u SSP ubacuje odrednica da se nikada nećemo odreći Kosova. Doslovce je rekao: "Dobro je, sada neće moći da nam spočitavaju da smo protiv Evrope". A onda je od mene tražio da izađem pred Skupštinu i kažem da je SRS protiv SSP, iako smo nekoliko sati pre toga uradili ono što je ranije tražio od nas!

Zbog čega je to učinio?

- Navodno, zbog toga što više nismo u kombinatorici za sastavljanje Vlade, zbog toga što su nas tukli na mitingu na Trgu Republike i zbog toga što hoće da ga ubiju u Hagu. Naravno, sve su to porazni argumenti za Vladu i Hag, ali nemaju ama baš nikakve veze sa SSP! Tada sam mu rekao da bih odmah podneo ostavku da mu u maju nisam dao reč da to neću učiniti. Poručio mi je da reč ne mora da me obavezuje, jer ne obavezuje ni njega! Odmah sam podneo ostavku, na šta su svi skočili! Da bi predupredio nerede, odmah je stavio na glasanje moju ostavku. Uzalud su se pojedini bunili, odmah bih ih prekidao rečima: "Nisam te to pitao, je si li za ostavku ili ne?".

Mislite li da je Šešelj osetio da je ugrožen? Da je u pitanju obična sujeta i ljubomora?

- Naravno! Da se razumemo, i ja sam tvrdi nacionalista, kao i on. Ali moja i njegova koncepcija stranke više nisu imale mnogo dodirnih tačaka. Ja sam za Srbiju koja hoće da napreduje, za Srbiju u EU, za Istok i Zapad ravnopravno, za to da se komšije nikada ne dele i ne svađaju iako drugačije politički razmišljaju. Moja Srbija hoće Kosovo, investicije, hoće da bude ponosna i uspravna. Njegova Srbija ne želi u EU, mada je pre nekoliko meseci hvalio onaj amandman. Neće oni još mnogo toga, ali neka sami to objašnjavaju.

Šta to znači, da konačno odlazite iz SRS?

- Oni su već preduzeli sve da me najure iz stranke i da mi onemoguće da uđem u Skupštinu. Kako sada stvari stoje, bićemo prinuđeni da napravimo svoju stranku.

Ko još ide s vama?

- Za sada, ovih 19 poslanika, mada čujem da Šešelj zove svakog od njih ponaosob. Možda neko i padne na tu priču, ali zaista ne znam šta više može da im se ponudi. Oni koji sada vode SRS u ime Šešelja strašno su posvađani među sobom, mnogi od njih ne mogu očima da se vide. Stranci tog formata potreban je vođa, a to nije i ne može biti niko od njih, pa ni Dragan Todorović.

Dakle, posle mene potop?

- Da vam iskreno kažem, mada ne bih voleo da se to desi, ali ako formiram stranku, SRS će nestati! Todorović je u velikom sukobu s mnogima, a partija se ne okuplja oko narikača. Mnogi od njih znaju i da nikada više neće videti Skupštinu. O čemu će pričati ljudima, šta je njihov program? Kad sam ih onog dana pitao kako ih nije sramota da me optužuju da lažem, svi su ćutali! Zameraju mi da sam razgovarao s Tadićem. Jesam. A s kim je trebalo da razgovaram u momentu kad se borimo za istinu o hapšenju Radovana Karadžića, za utvrđivanje okolnosti pod kojima je jedan čovek ubijen, a poslanici su prebijani na mitingu, za amandman na SSP? I s kim je to juče Dragan Todorović razgovarao? Sa Dačićem, naravno.

Zvučite prilično ozlojeđeno?

- Kako i ne bih bio? Pa to je moja kuća, moje dete! Da nisam brutalno zgažen kao krpa, otrpeo bih mnogo toga! Onda kad su počeli da mi kunu unučiće, shvatio sam da tu više budućnosti nema. Ti će tek pokazati koliko su mnogi od njih loši.

Poručuju vam da ste u crkvi položili zakletvu na vernost stranci?

- Neka mi kažu šta sam to izneverio od toga u šta smo se zaklinjali?! I da li sam se zakleo u Dragana Todorovića i narikače?! Što oni nisu pitali Crkvu da li smeju da kunu tuđe unuke? I oni jadnici znaju da to rade zato što im se kaže, a ne zato što to žele. Bedno je i jadno sve to. Mene je Šešelj mesecima maltretirao, ponižavao me, stavljao moje strpljenje na probu, a sve na pravdi boga. I svi to znaju.

Za kraj, kako će se zvati nova stranka?

- Ne znam, ali će imati reč radikal u imenu. SRS je nastao tako što sam ja ušao s Narodnom radikalnom strankom, a Šešelj sa Srpskim četničkim pokretom. Bio sam i ostao radikal. Oni koji krše Statut stranke i beže od sazivanja vanrednog kongresa, moraće pre ili kasnije da me pozovu na sednicu Centralne otadžbinske uprave da im obrazložim ostavku. A, tada ću imati svašta još da kažem.

NISU MI PRETILI, NISAM SE TUKAO

Da li je tačno da su pretili vama i vašoj porodici?

- Ma kakvi! Ne znam kome je u interesu da plasira takve priče. U Srbiji se preti banditima, a ne poštenim ljudima. Taj koji je to uradio samo je uneo nemir u moju porodicu.

A da li je tačno da ste se potukli s Nemanjom Šarovićem?

- Glupost! Zar vam ja ličim na nekoga ko će se potući s bilo kim?

Vučiću, odluči se!

Najveća enigma u celoj ovoj priči je ponašanje Aleksandra Vučića.

- Poručujem mu da se odluči! On je izuzetno pametan i bistar momak, provereni patriota, ima šlifa za politiku, ne trpi ucene i naređenja, pogotovo ne od onih koji su ispod njegovog praga dostojanstva. Zaista očekujem da što pre kaže s kim je.

 

 
 
Copyright by NSPM