Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Politiku

 

 

 

Dušan Pavlović

LDP – PRINCIPI I ŠANSE

Iako je to 12. maja izgledalo malo verovatno, LDP je izašao kao ključni igrač za konstituisanje vlasti u Beogradu. Kakvu vrstu političkog profita ta stranka može da izvuče iz upravo okončanih pregovora oko raspodela nadležnosti u gradskom veću i kakve bi posledice to moglo da ima po budućnost te stranke?

LDP je stranka sa kojom, zbog svog radikalnog pedigrea, niko nije hteo da pravi koaliciju ako nije morao. Prva prilika ukazala se posle 11. maja, kada se videlo da bez podrške LDP-a nema gradske vlasti. Za LDP se konačno otvorila dvostruka šansa: da novim odnosom prema ostalim strankama u procesu konstituisanja vlasti pokaže kako je sposobna da bude kooperativna, te da inicira promene u inst i ucijama koje koče razvoj grada od 2000. godine. Obe prilike LDP nije u potpunosti iskoristio. Za to ima dva razloga.

Prvi je taj što se u stranci ne zna da li kampanju vode članovi stranke ili iznajmljeni političari. To je imalo reperkusije po principe za koje se stranka zalaže. Teme na kojima je Biljana Srbljanović vodila kampanju izgubile su se iz rečnika LDP nakon što su izbori okončani. To ostavlja utisak neiskrenosti i neprincipijelnosti. Biljana Srbljanović je donela veliku popularnost LDP-u u predizbornoj kampanji. Harizmatična i energična osoba, ona je uspela da podigne podršku LDP za dva odsto u odnosu na rezultat koji je LDP ostvario na teritoriji cele Srbije. Ipak, čim su izbori završeni, ona je nestala sa političke i javne scene.

LDP je mogla da bude prva stranka koja bi inaugurisala princip: ko izgubi izbore trebalo bi da se povuče iz politike. Ipak, ozbiljno insistiranje na tom principu je možda moglo da ima implikacije i za neke druge lidere te stranke, zbog čega se od tog principa odustalo. Umesto toga, B. Srbljanović je obećavala da će ostati u Beogradu čak iako na izborima izgubi, a onda je nestala iz javnosti i pregovore oko konstituisanja gradske vlasti prepustila do tada uglavnom nepoznatom Dejanu Ranđiću. Takvo ponašanje dovelo je do toga da u očima javnosti, u poređenju sa Biljanom Srbljanović, principijelan političar ispada Aleksandar Vučić . Čovek koji je već dva puta gubio izbore za gradonačelnika, a jednom obećao da će se povući iz politike, ostaje da se bori za politiku svoje stranke u Skupštini grada, kandidatkinja LDP-a nestaje bez traga i glasa. LDP je time ispao neozbiljan i neprincipijelan pred biračima.

Mnogo ozbiljnije se neprencipijelnost videla nakon što su počeli pregovori za pozicije u Beogradu. Ako je LDP bio iskren u zalaganju da se departizuje gradska uprava, onda je na tome trebalo da insistira cela stranka, sa ili bez Biljane Srbljanović. Međutim, u pregovorima nastaje preokret. Iako je LDP počeo zahtevima za departizacijom gradske uprave, mediji su počeli da izveštavaju kako LDP traži mesta u gradskoj upravi, iako u njoj neće učestvovati. LDP nikada nije demantovala te izveštaje.

Još gore, pregovori se intenziviraju samo nedelju dana pošto je u Beogradu u javnost izašla još jedna afera o tzv. građevinskoj mafiji. Jedan poznati preduzetnik pojavljuje se uživo na popodnevnim vestima jedne nacionalne televizije i javno priznaje kako je od 2003. godine do danas u Beogradu sagradio stotine stanova bez građevinske dozvole. Dakle, optužbe koje su se čule tokom kampanje o korupciji u građevinarstvu su izgleda bile istinite. Šta rade LDP i Biljana Srbljanović? Umesto da poentiraju, zahtevajući totalnu departizaciju kompletne gradske uprave, a pogotovo osetljivih službi kao što je čuvena Direkcija za građevinsko zemljište, LDP od DS-a traži upravo to mesto.

LDP je na ovim pregovorima imala dve šanse koje nije iskoristila. Ona je mogla da promeni sebe i inicira promenu načina na koji funkcionišu institucije grada. Prvo, insistiranjem na principu departizacije javnih službi ta stranka bi konačno mogla da sebi nađe novu temu i izvuče se iz bezuspešnih pokušaja da vrati vreme u period pre 12. marta 2003. godine. Istovremeno je sebi mogla da sagradi novi, kooperativniji imidž, ali zadržavajuću onu beskompromisnost i principijelnost koju je tvrdila da ima. Dogovorom od 16. avgusta ona jeste postala sistemska stranka, ali će za svojim novim imidžom još morati da traga.

Drugo, LDP je imala priliku da konačno pokrene stvari u Beogradu s mrtve tačke. Zahvaljujući činjenici da je vlast u Beogradu nepromenjena već osam godina, u glavnom gradu su se nagomilali silni problemi koje Beograđani svaki dan osećaju. Pričom kako je potrebno da radikali ne dođu na vlast, DS već osam godina uspeva da nađe opravdanje za to da probleme grada rešava sporo (popravka ulica koja uvek kasni), neefikasno (pogledajte kako izgledaju stepenice na ulazu u Beogradsku arenu) ili da ih uopšte ne rešava (haos na tržištu nekretnina, Gazela, obilaznica, most preko Ade itd.).

U politici se ponekad principijelnost i iskrenost isplate. Pogotovo kada za to imate povoljne uslove. Birači LDP ionako nisu očekivali od LDP-a da uđe u gradsku vlast. Nisu to očekivali ni DS, G17 plus i SPS. To su bili idealni uslovi da se kaže: ,,hoćemo primenu principa, a ništa zauzvrat”. To bi bilo iskreno i dosledno, a birači bi to sigurno znali da cene.

(Autor jedocent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu)

(Politika: 18/08/2008.)

 

 

 
 
Copyright by NSPM