Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Prenosimo Politiku - Intervjui

 

 

Vuk Jeremić

Mišljenje Suda uvod u nove pregovore

Veliki broj zemalja je ranjiv na pritiske, a ako ti pritisci budu onakvi kakvi mogu da se zamisle da će biti, onda uspeh u Generalnoj skupštini UN nije izvestan. Ali, mi smo od početka borbe za ovu inicijativu od skoro nepostojećih stigli do realnih šansi. Učinićemo sve da na kraju dobijemo većinu, kaže republički ministar spoljnih poslova

Srpska diplomatija je ove nedelje zabeležila veliki uspeh – predlog da se Međunarodni sud pravde izjasni o zakonitosti jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije uvršten je u dnevni red Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, iako su se tome protivile neke od najjačih zemalja sveta. S ministrom spoljnih poslova Vukom Jeremićem razgovarali smo dok je bio u poseti Indiji, još jednoj stanici na višemesečnoj turneji tokom koje je tražio podršku za inicijativu Srbije. „Ovo je verovatno najambicioznija diplomatska akcija koju je naša zemlja pokrenula još od osnivanja Pokreta nesvrstanih”, kaže Jeremić.

„S obzirom na to da je njen cilj dobijanje većine u Generalnoj skupštini UN – u kojoj sede predstavnici 192 države – morali smo da pričamo s praktično svim zemljama na svetu. Mi nismo diplomatska supersila i nemamo predstavnike u svim prestonicama, pa smo morali da napravimo racionalan plan, koncentrišući se pre svega na regionalne grupacije. Zato smo bili izuzetno aktivni prema Pokretu nesvrstanih, Arapskoj ligi, Organizaciji islamske konferencije, Afričkoj uniji, Organizaciji američkih država. Do sada smo imali oko 150 kontakata na visokom nivou, od kojih je oko sto bilo na nivou ministara spoljnih poslova. Ključ je bio u tome da smo predstavili našu inicijativu kao principijelnu stvar uz opasku kako se može sprečiti bilo koja zemlja da Međunarodnom sudu pravde postavi pitanje od po nju presudne važnosti. Takav pristup razoružao je većinu protivnika ove inicijative.”

Kada će se Generalna skupština UN izjasniti o ovoj tački? Ima li razloga da brinemo da bi rezolucija Srbije mogla biti odbačena?

Mnogo je posla pred nama jer treba ubediti većinu država da podrže stav Srbije i pored prilično žilavog otpora koji pružaju neke izuzetno moćne zemlje. U ovom trenutku imamo zalet, što pokazuje i činjenica da se nijedna zemlja u Generalnom komitetu nije usprotivila stavljanju ove tačke na dnevni red. Mislim da zato imamo dobre izglede, ali daleko od toga da smo već uspeli. Glasanja u Generalnoj skupštini počinju 6. oktobra i traju sve do kraja godine, a mi ćemo se truditi da naša tačka što pre dođe na dnevni red.

Koje zemlje nam daju sigurnu podršku?

Neke zemlje su nas formalno obavestile da će glasati za nas – Indija, Indonezija, Brazil, Južnoafrička Republika, Kina, Alžir, Egipat i mnoge druge. Treba ipak biti oprezan, jer je glasanje u Generalnom komitetu pokazalo da pred samo izjašnjavanje može doći do preokreta. Neke države, koje su nam nagovestile da će nas podržati, u poslednjem trenutku su odlučile da budu uzdržane. Veliki broj zemalja je ranjiv na pritiske, a ako ti pritisci budu onakvi kakvi mogu da se zamisle da će biti, onda uspeh nije izvestan. Ali, mi smo od početka borbe za ovu inicijativu od skoro nepostojećih stigli do realnih šansi. Učinićemo sve da na kraju dobijemo većinu.

Šta je sa zemljama Evropske unije? Da li će neke od njih glasati za inicijativu Srbije?

Prema informacijama iz diplomatskih krugova, u EU se trenutno vodi žustra rasprava o tome. Evropska unija pokušava da nađe zajednički stav, a jedini zajednički stav koji bi mogao biti usvojen je da se sve zemlje uzdrže – i one koje su priznale i one koje nisu priznale jednostrano proglašenu nezavisnost. Ako se to ne desi, zemlje koje su odbile da priznaju nezavisnost glasaće za našu inicijativu, dok će većina ostalih biti uzdržana.

Da li postoji mogućnost da tekst rezolucije bude promenjen, da se u njega ubace i slučajevi Južne Osetije i Abhazije?

Procedura je takva da svako ima pravo da podnese amandman. Međutim, naša pozicija i pozicija zemalja s kojima najbliže sarađujemo jeste da ova rezolucija ne treba da se menja, da je ona kratka, jasna, gotovo klinička. Nadam se da će biti usvojena u svojoj integralnoj formi.

Da li je Kondoliza Rajs od Vas tražila da Srbija odustane od sopstvene inicijative?

Na početku prošlonedeljnog sastanka, državni sekretar Rajsova je izrazila duboke rezerve u vezi s celim procesom. Drugim rečima, da Srbija treba da odustane od inicijative, a ja sam rekao da se Srbija ni pod kojim okolnostima neće odreći mirnog puta u odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Ti argumenti su primljeni s razumevanjem, a kako će Amerika na kraju da reaguje i kako će glasati, ne znam. Činjenica je ipak da u Generalnom komitetu Sjedinjene Države nisu glasale protiv.

Imali ste neprijatan razgovor o tome i s britanskim sekretarom Dejvidom Milibandom. Da li se sugestije SAD i Velike Britanije da sami odustanemo mogu shvatiti i kao pretnje?

Odbrana suvereniteta i teritorijalnog integriteta je za svaku zemlju, ne samo za Srbiju, vrhunski nacionalni interes i mi od toga ne možemo odustati, kakve god bile pretnje ili sugestije. Ako bi ova inicijativa bila zaustavljena, to bi bilo sprečavanje jedne zemlje da postavi pitanje sudu, što se do sada nije desilo. Nadam se da taj prilično zastrašujući presedan neće biti uspostavljen u ovom slučaju.

Da li se plašite da bi Velika Britanija, na primer, zbog ovog zahteva Srbije mogla da uspori ili omete njeno dalje napredovanje ka članstvu?

Zvanična politika EU – koja se poklapa s politikom Vlade Srbije – jeste da su proces određivanja budućeg statusa Kosova i Metohije i proces evropskih integracija Srbije odvojeni i da ih ne treba mešati. Naša diplomatija će učiniti sve da tako i ostane.

Britanski ambasador u Beogradu ipak je spojio te dve stvari jer je rekao da inicijativa Srbije u Generalnoj skupštini UN nije u skladu sa željom naše države da sarađuje sa EU.

Srbija ni pod kojim okolnostima neće odustati od ove inicijative. Naše razumevanje je da ona, kao ni bilo šta drugo vezano za budući status Kosova i Metohije, nema dodirnih tačaka s procesom pristupanja Evropskoj uniji.

Koliki je neuspeh to što prelazni trgovinski sporazum sa EU još nije primenjen?

To je bila greška, pre svega te zemlje koja se toliko jako odupirala...

Holandije?

Da, po sredi je Holandija, koja se odupirala jasnoj poziciji ogromne većine zemalja članica. Politički preduslov za nastavak integracije Srbije u EU je puna saradnja s Haškim tribunalom. Mislim da je apsolutno neukusno insinuirati da Srbija ne sarađuje u potpunosti s Haškim tribunalom, pogotovo posle hapšenja Radovana Karadžića. To je gledište koje sa Srbijom deli većina članica EU i verujem da će na kraju biti uspostavljen konsenzus, kao i u slučaju odluke o potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Vi ste 29. aprila, kad je potpisan SSP, rekli da odluka o njegovoj primeni zavisi od ishoda izbora u Srbiji. Izbori su prošli onako kako se EU nadala da će proći, dobili smo novu vladu, a Sporazum se još ne primenjuje.

Naravno da je nastavak integracije Srbije u EU bio direktno u vezi sa ishodom izbora. Mi smo na izborima imali dva žustro suprotstavljena tabora, jedan koji je bio za nastavak evropske integracije, drugi protiv. Proevropski blok je odneo pobedu i nastavio rad na ispunjavanju svih preduslova, od kojih je jedan politički – saradnja s Haškim tribunalom. Mi smo danas beskrajno bliži nastavku evropskih integracija nego da su Vladu Srbije formirali oni koji su na izborima kandidovali antievropsku politiku i u tome bili poraženi.

Šta bi se desilo da je Srbija tužila zemlje EU koje su priznale jednostranu nezavisnost Kosova?

Mislim da bi tužba protiv bilo koje zemlje EU značila da saradnja s Haškim tribunalom više ne bi bila jedini uslov za evropsku integraciju. Tražilo bi se i povlačenje tužbi, a pošto mi od takve tužbe ne bismo mogli da odustanemo – ako već tužite treba da idete do kraja – trenutni efekat bi bilo zaustavljanje evropske integracije Srbije.

Da li očekujete da ako mišljenje Međunarodnog suda pravde bude pozitivno po Srbiju, neke zemlje koje su priznale nezavisnost Kosova odustanu od tog priznanja?

Očekujemo pre svega da će sadržaj mišljenja biti takav da su privremeni organi u Prištini nezavisnost proglasili suprotno međunarodnom pravu. Tada će se ispostaviti da Kosovo ne može jednostranim putem obezbediti široku međunarodnu potvrdu svoje takozvane suverenosti. Odnosno, da ili može zauvek da ostane u tom nedefinisanom položaju ili da se vrati za pregovarački sto. Mislim da će mišljenje Suda pravde značiti da nema alternative povratku za pregovarački sto.

Ima onih koji kažu da Vlada Srbija samo želi da buduće mišljenje Međunarodnog suda pravde – koje će verovatno biti pravno zamršeno – iskoristi da se oslobodi pitanja Kosova i Metohije u unutrašnjoj politici i da istovremeno skloni jednu prepreku s puta ka EU.

Ne očekujemo da će mišljenje Međunarodnog suda pravde biti zamršeno, jer smo postavili eksplicitno pitanje – da li je proglašenje nezavisnosti u skladu međunarodnim pravom. Zato očekujemo jasan odgovor koji će biti pozitivan za nas. To je u ovom trenutku najefikasniji put kojim se Srbija može suprotstaviti pokušaju nametanja kosovske nezavisnosti od strane nekih izuzetno moćnih država, a u isto vreme predstavlja i principijelnu odbranu međunarodnog prava. A međunarodno pravo se može braniti samo pred Međunarodnim sudom pravde. Jedno je kad Srbija kaže da je prekršeno međunarodno pravo, a sasvim je druga situacija kad Međunarodni sud pravde kaže da je to učinjeno. Mislim da ćemo u tom slučaju imati mnogo veći kapacitet da nastavimo diplomatsku borbu.

Da li je tačno da će vlada u slučaju da srpski zahtev završi pred Međunarodnim sudom pravde prihvatiti kompromis sa EU i dozvoliti da se Euleks rasporedi po celom Kosovu?

Te dve stvari nisu povezane. O međunarodnom civilnom prisustvu u našoj južnoj pokrajini smo spremni da razgovaramo sa svim relevantnim faktorima, uključujući Evropsku uniju. Mislimo da EU može da odigra važnu ulogu, ali rekonfigurisano međunarodno civilno prisustvo mora biti striktno statusno neutralno, mora biti u okviru Rezolucije 1244, koja je vrlo jasna po pitanju statusa, i mora biti u skladu sa adekvatnom odlukom Saveta bezbednosti.

Šta znači „adekvatna odluka Saveta bezbednosti”?

Savet bezbednosti mora da potvrdi tu rekonfiguraciju.

Novom rezolucijom?

Postoje razni načini na koje Savet bezbednosti može da donese odluku.

Vladimir Radomirović

-------------------------------------------------------------

Crnogorsko priznanje bilo bi nož u leđa

Kako će Srbija reagovati ako Crna Gora prizna Kosovo?

To bi bio težak udarac za odnose Crne Gore i Srbije. U neku ruku, to bi bio nož u leđa od zemlje koja nam je izuzetno bliska. To nije stav koji podržava ogromna većina građana Crne Gore i nadam se da do toga neće doći. Znam da je Crna Gora izložena velikim pritiscima da to učini, ali i druge zemlje širom sveta odolevaju tom pritisku. Ukoliko naša rezolucija prođe Generalnu skupštinu UN i Međunarodni sud pravde počne da razmatra zahtev Srbije, verujem da neće biti razloga da Crna Gora preduzme takav korak.

Da li ste Kondolizi Rajs rekli šta zvanični Beograd misli o američkom pritisku na Podgoricu da prizna nezavisnost Kosova?

U više navrata smo američkim zvaničnicima rekli da bi priznanje Kosova od strane Crne Gore imalo izuzetno negativan efekat po stabilnost regiona.

V. R.

 
 
Copyright by NSPM